Šetkam se po raznoraznim sajtovima i nailazim na još jedan oglas gde traže osobu sa visokom stručnom spremom, radnim iskustvom od dve godine, da je vedra, komunikativna, prijatnog izgleda, da ima izuzetno poznavanje MS office paketa i još nekih dodatnih softvera bitnih za to radno mesto, da ima napredni nivo poznavanja engleskog, francuskog i ruskog jezika, da je starosti do 25 godina, da je svestrana, da se bavi sportom, da je dobrog zdravlja, da ne puši, da ima mnogo raznih hobija i ukoliko je žensko, verovatno da očekuju da je već izrađala decu i to onu koja se neće uopšte razboljevati, pa neće biti potrebe da uzima bolovanje, da je dobra domaćica i žena, da dobro kuva i tako dalje, iako je to potpuno nebitno za tu poziciju. Uh!
Karikiram ja malo, naravno, ali sigurno da ste nailazili na ovakve oglase, koji vas, sa zahtevima koji su postavljeni, bukvalno razljute dok ih čitate, a opet su to konkursi za neke osnovne pozicije od kojih se tek počinje. Dok vi zapravo samo želite da naučite nešto i da steknete konačno to iskustvo, koje se toliko traži. I tu se postavlja ono pitanje, najčešće među onim delom omladine kojem manjka inicijative: „A gde ja da steknem to iskustvo koje se traži, kad niko neće da me zaposli!?“
Hajde da zastanemo na trenutak. Navešću vam nekoliko bitnih stavki koje bi trebalo da vam pomognu da shvatite gde se javlja problem.

1. Poslodavcu treba sposoban radnik.
Dakle, poslodavac želi radnika koji je pre svega sposoban da RADI i to najčešće od vas očekuje, ako ne prvog dana, ako ne prve nedelje, onda već prvog dana druge nedelje. U to budite sigurni. Zato se u oglasima postavlja ovaj uslov – radno iskustvo od minimum dve godine.

2. Iskustvo se stiče lako.
To iskustvo koje se traži lako se može steći i u toku studija, samo morate na vreme misliti o svojoj karijeri i graditi je od prvog dana vaših studija. A načini su razni: od volontiranja na fakultetu, preko studentske prakse, do mogućnosti stalnog zaposlenja, pa ćete možda uporedo studirati i raditi. Imajte na umu da poslodavac ovim uslovom ne misli na dve godine radnog iskustva koje je upisano u vašu radnu knjižicu, već na vaše praktično iskustvo koje ste stekli na razne načine, a daleko će vas više ceniti ukoliko ste to uradili u toku studija. Drugo, nemojte misliti da automatski otpadate ukoliko nemate baš dve godine, nego npr. godinu dana radnog iskustva, poslodavcu je bitno da ste vi sposobni za rad, niko se neće vezivati za konkretno vreme vašeg praktičnog rada.

3. Iskustvo je praktično znanje.
Druga, takođe bitna stvar je da dobro razmislite o tome šta ste još radili u svom životu, a da je zahtevalo određene sposobnosti koje se od vas očekuju na mestu za koje konkurišete, pa da tako nešto takođe možete uvrstiti u svoje praktično iskustvo. Možda ste u toku studija organizovali neke događaje, možda ste organizovali neka slavlja, nebitno je, ukoliko to radno mesto traži organizacione sposobnosti, nemojte se uzdržavati da pomenete to, jer je i to vaše iskustvo.

4. Ceo život učite.
Ukoliko i dalje smatrate da ništa što ste radili nije vredno pomena, svakako morate razmisliti o načinima na koje možete doći do nekakvog radnog iskustva. Uvek razmislite kakve veštine možete steći na nekom radnom mestu i nemojte potcenjivati nijedan posao, jer ćete na svakom, koliko god možda bio ispod vaših očekivanja, naučiti nešto, ukoliko imate želju da naučite.

Na kraju se zapitam: A šta to mene tu tačno ljuti? Možda to što nemam to traženo iskustvo? A čija je krivica što ga nemam? Zar zaista nisam mogla u toku studija da volontiram, da budem deo barem nekih studentskih inicijativa, da konkurišem negde sa nekim svojim radom, da se preko leta bavim praktičnim radom?
Mogućnosti su beskrajne, samo ih moramo prepoznati i iskoristiti i uspostaviti kontrolu nad svojim životom koliko još danas.
Preuzmite odgovornost za svoju karijeru SADA!